Povodom stogodišnjice rođenja Ćamila Sijarića Centar za kulturu “Bihor”, Centar za djelatnosti kulture Bijelo Polje i Nevladina organizacija “Stari most” organizuju književno veče pod nazivom “Šetnje po Šipovicama”, koje će se održati 18 decembra u galeriji bjelopoljskog Centra za kulturu sa početkom u 19 sati.

Na književnoj večeri biće predstavljenje knjige “Šetnje po Šipovicama” – izbor iz poezije Ćamila Sijarića koji je napravio Faruk Dizdarević, u izdanju Centra za kulturu “Bihor” i “Četiri krajišnice bihorskog kraja” koje je sakupio Ćamil Sijarić, a knjigu pripremio Faruk Dizdarević, koja je objavljena u izdanju JU “Ratkovićeve večeri poezije”.

Na književnoj večeri će govoriti Faruk Dizdarević, Rasim Ćelahmetović, Braho Adrović i Mirsad Rastoder.

Mirsad Rastoder ističe da je Ćamil Sijarić sa proročkom intuicijom i ogromnom ljubavlju “pisao o nama, našim dilemama i vječnim pitanjima, mrtvima, živima - za nas”.

- U pričama, romanima i pjesmama Ćamila Sijarića skrivena je mjera našeg prepoznavanja i kulturnog prožimanja sa drugima. Krajnje je vrijeme da se okanimo šuplje nadmenosti i stvaralački otkrivamo Sijarićeva djela u kojima je zapretano mnogo slojeva za generacije koje dolaze, kazao je Rastoder, dok Faruk Dizdarević, koji je je proveo godine drugovanja sa Ćamilom Sijarićem, kaže da je Ćamil Sijarić bio čovjek dobrog raspoloženja, pa i zbog toga, pored ostalog, omiljen u društvu.

- Svakako je znao da nam život vraća ono što mi drugima dajemo. Mislim da je veoma rijetko, u razgovorima njegovim divnim, govorio o smrti. Jedne večeri u Priboju, dok smo šetali pored Lima, iznenada zastade i bez ikakvog prethodnog konteksta reče mi: „Znaš šta, kad bi zrno žita imalo osjećanja, da li bi trebalo da se moli da nikada ne bude požnjeveno?! Uvjeravam te, dragi moj, da bi bilo prokletstvo nikada ne umrijeti. Ono što se rađa mora i da nestane. Jer ja sam dio cjeline, kao sat u jednom danu. Moram da dođem kao sat i kao sat da prođem“. Poslije toga smo izvjesno vrijeme šetali ćuteći, što je neuobičajeno kad si sa Ćamilom, sjeća se Dizdarević.

U recnziji za knjigu “Šetnje po šipovicama”, književni kritičar Petar V. Arbutina kaže ima onih koji će reći da je Sijarićevo djelo svo od poezije i da se pjesma sa vrleti Bihora izlila u priču da bi je bolje i jače zauzela, da bi bila veća i značajnija.

- Ima i onih koji će tvrditi da je priča u svojoj najvišoj kristalizaciji dosegla liriku. I jedni i drugi će biti podjednako u pravu ili u krivu. Ali teško ćemo naći prave granice u koje bi smjestili drevnost ove poezije, lirsko biće Bihora i Sijarićevu lirsku i proznu imaginaciju a da im ne bude tijesno, da se ne gurkaju kao bihorske djevojke kada ispod trepavica, iz svog djevojačkog stida i krutog gorštačkog morala, pogleduju momke, napisao je Arbutina u recenziji.