Faruk Šehić i Dejan Aleksić su ovogodišnji ravnopravni dobitnici Nagrade “Risto Ratković”, koja će biti dodijeljena 5. septembra u Kući Rista Ratkovića u okviru 44. Ratkovićevih večeri poezije.
Aleksić je dobio nagradu za knjigu “Biti”, dok je ovo priznanje Šehiću pripalo za knjigu poezije “Moje rijeke”.
Ovakvu odluku donio je međunarodni žiri u sastavu Pavle Goranović, predsjednik i članovi Svetlana Kalezić iz Crne Gore, Jasmina Topić iz Srbije, Damir Uzunović iz Bosne i Hercegovine i Luko Paljetak iz Hrvatske.
- Ove godine imali smo izuzetno jaku konkurenciju, gdje su se između 43 prispjele knjige izdvojile “Moje rijeke” Faruka Šehića i “Biti” Dejana Aleksića. U najužem izboru, pored ove dvije knjige, našle su se još i “Svakodnevni smak svijeta” Stevana Tontića, i “Usijanje” Dragoslava Dedovića. Na kraju smo se ipak odlučili da ovogodišnju Nagradu “Risto Ratković” ravnopravno podijele Šehić i Aleksić, kazao je predsjednik Žirija Pavle Goranović.
U obrazloženju žirija kaže se da su Šehićeva i Aleksićeva knjiga dva različita lica istosti, na određeni simbolički način.
- I Šehić pjeva o “biti”, samo je njegovo biti intenzivnije, bolnije, surovije dok je Aleksićevo biti jedna unutrašnja borba sa svijetom i talogom iskustva i, najzad, melanholija koja prevoladava u tonu knjige kao jedna nemoć da se ljudsko odbrani od naleta neljudskosti u čovjeku samom. Njihovi pjesnički maniri su različiti. Šehić je ,,neobuzdan", nekad nehajan, nalik Bukovskom ili Valjareviću, od naših savremenika, ritam njegovog stiha čas je protivrječan, kao i misao, čas izazivački - ne da nam da se osećamo lagodno, čak i kad bi pjevao o sasvim drugačijim svjetovima i iskustvima. Aleksić, s druge strane, voli da bude majstor riječi, voli da osluškuje njihov ritam kao precizan švajcarski časovnik, da možda u tom ritmu, iako iz svakog stiha izbija zastrašujući nemir, pronađe neku ravnotežu svijeta. On je svjestan da je sve u neskladu, kao što je čovjek u neskadu sa samim sobom, ali da se postizanju te ravnoteže, pa onda i utjehe bivstvovanja, mora neprestano težiti. Šehić vrišti “gonite se svi a i ja sa vama”, ali nam ipak nudi poeziju kao odgovor! Aleksić vrišti kroz tihe uglačane stihove iza kojih takođe zjape velike tame, kaže se u saopštenju žirija.
Dejan Aleksić je 1994. godine dobio nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina za rukopis “Potpuni govor” da bi, evo, nakon 20 godina zaslužio i glavnu Nagradu “Risto Ratković”. Rođen je 1972. godine. Na književnu scenu stupa sredinom devedesetih, sa prvim objavljenim djelom u 22 godini. Smatra se jednim od najznačajnijih književnih stvaralaca mlađe generacije. Njegove pjesme su uvrštene u brojne zbornike i antologije, a prevođen je na engleski, njemački, norveški, bugarski, grčki, makedonski, mađarski, slovački, slovenački i rusinski jezik.
Dobio je nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina, i nagrade “Meša Selinović” (Srbija), Branko Miljković, Brankovu nagradu, Prosvetinu nagradu, Matićev šal, Nagradu SANU, Branko Ćopić i Zmajevu nagradu Matice srpske.
Živi u Kraljevu i urednik je za poeziju u književnom časopisu Povelja.
Faruk Šehića književna kritika smatra jednim od najdarovitijih mlađih pisaca na području bivše Jugoslavije i predvodnikom tzv. pregažene generacije. Njegove knjige Hit depo (poezija), Pod pritiskom (kratke priče) i Transsarajevo (poezija) uživaju kultni status kod čitalačke publike, i objavljivane su u više tiraža. Član je Društva pisaca BiH I P. E. N. Centra u BiH. Radi kao novinar i kolumnista u sarajevskom magazinu BH Dani. Živi u Sarajevu.
Do sada je dobio Nagradu dnevnog lista Oslobođenje - za najbolju neobjavljenu novinsku priču (2003); Drugu nagradu izdavačke kuće Zoro za zbirku "Pod pritiskom" (2003); Nagradu 2. beogradskog festivala poezije Trgni se! Poezija! (2008); Nagradu “Meša Selimović” BiH (2012) I Nagradu Evropske Unije za literaturu (2013).
.jpg)